Jedna od najčešćih tema koje se javljaju u vezi sa trčanjem  je vječiti mit da će vam trčanje uništiti koljena. Zapravo, kao što su sugerisale mnogobrojne studije rađene tokom godina, trkači nemaju veću vjerovatnoću, a možda čak imaju i manju nego netrkači, da razviju osteoartritis, oblik artritisa na koljenima koji nastaje usljed trošenja hrskavice.

Ipak, postoji široko rasprostranjeno uvjerenje da je osteoartritis danas češći nego ranije, a za to se često navodi činjenica da su ljudi danas teži i da žive duže nego ranije. Da li je to zaista tačno? Odgovor na ovo pitanje je bio cilj novog projekta istraživača sa Univerziteta Harvard pod vodstvom Daniela Libermana, čiji su rezultati objavljeni u  Zborniku Nacionalne akademije nauka (Proceedings of the National Academy of Science, tekst o istraživanju objavljen je ovdje).

Metodologija studije bila je fascinantna. Jedan od istraživača je putovao po zemlji kako bi ispitao kolekciju starih i novih skeleta, tražeći znake “eburnacije”, čiji je pokazatelj polirana površina na kostima zgloba koljena koje se javljaju kada se kosti trljaju jedna o drugu usljed gubitka hrskavice povezanog sa osteoartritisom.

Ukupno je ispitano skoro 2.500 skeleta iz tri različita perioda:

1. “Praistorijski” skeleti stari između 300 i 6.000 godina iz arheoloških nalazišta na Aljasci, u Kaliforniji, Novom Meksiku, Kentakiju i Ohaju, od lovaca- sakupljača i ranih poljoprivrednika. Svi su imali najmanje 50 godina kada su umrli.
2. Rani industrijski skeleti iz Klivlenda i Sent Luisa, od ljudi koji su umirali između 1905. i 1940. godine, a čija tijela su korišćena za medicinsko obrazovanje i istraživanje.
3. Postindustrijski skeleti iz Albukerkija i Noksvila, od ljudi koji su umrli između 1976. i 2015. godine i donirali svoja tijela za medicinska istraživanja.

Rezultati pokazuju da se osteoartritis koljena dešavao sa približno sličnom frekvencijom kod praistorijskih i ranih industrijskih skeleta, ali je bio mnogo češći kod postindustrijskih skeleta.
Naravno, to je upravo ono što biste očekivali ako se podržavate teoriju starosti i gojaznosti.

Srećom, u mnogim ranim industrijskim i postindustrijskim skeletima zabilježeni su indeksi starosti i tjelesne mase (BMI) u trenutku smrti, što je omogućilo istraživačima da uključe te faktore u svoju analizu. Iznenađujući rezultat: čak i kad se uračunaju starost i BMI, osteoartritis koljena je i dalje bio približno dvostruko veći kod ljudi koji su rođeni nakon Drugog svjetskog rata nego kod ljudi koji su rođeni prije njega.

Dakle, ako nije u pitanju gojaznost ili starost, šta objašnjava očigledan porast stope osteoartritisa? Ova studija nije uspjela odgovoriti na to, ali istraživači u svojim raspravama spominju nekoliko hipoteza.

Jedna od mogućnosti je da stalno hodanje na tvrdim, asfaltiranim površinama nije dobro za koljena. Ovu mogućnost podržava rad iz 1982. godine u kojem su ovce provele 2,5 godine života na betonu i asfaltu ili na drvenim podlogama i pašnjacima. Ovce koje su živjele na betonu imale su značajne promjene u hrskavici i kostima koljena, a možda je takav slučaj i sa nama.

Druga mogućnost su cipele, a ovdje nije riječ o patikama. Istraživači ovdje navode studiju iz 1998. godine koja pokazuje da cipele sa visokim potpeticama djeluju abnormalno snažnom silom na zglob koljena i napominju da su u njihovoj analizi žene imale oko 50% veću vjerovatnoću razvoja osteoartritisa koljena nego muškarci.

Ali, najveći faktor, sumnjaju, može biti fizička neaktivnost. Zglobovi, kao i mišići, imaju svojstvo da zakržljaju ako ih ne koristite. Ako sjedite za stolom cijeli dan, imaćete tanju, manje kvalitetnu hrskavicu u zglobovima i slabije  mišiće koji bi u suprotnom preuzimali dio tereta od zglobova. Problem, drugim riječima, nije previše trčanja, nego nedovoljno trčanja.

U stvarnom životu, naravno, stvari nikad nisu idealne. Kako autori pažljivo ističu, ostalo je mnogo posla da bi se istražile neke od ovih hipoteza. Čak i ako teorije budu potvrđene, činjenica je da će neki trkači, uprkos tome što će raditi sve “kako treba”, i dalje dobiti osteoartritis.

Ipak, rezultati su značajni jer povećavaju već obiman i opšte rastući broj dokaza da osteoartritis nije bolest prevelikog trošenja,  zbog koje vaše koljeno kao delikatni instrument može da se istroši ako ga previše koristite. Vaša koljena su napravljena da se koriste i najzdravija su kada ih redovno koristite. Zato, koristite ih!