Sindromi prenaprezanja sistema za kretanje na donjim ekstremitetima, a osobito na stopalu su česta pojava u sportista i predstavljaju dijagnostički i terapijski problem. Među vanjskim čimbenicima uzroka nastanka sindroma prenaprezanja svakako su najznačajniji poremećaji biomehanike donjeg ekstremiteta i to opet prvenstveno poremećaj biomehanike samog stopala i njegove statičke i dinamičke funkcije.

U korekciji poremećene biomehanike stopala najznačajnija je primjena odgovarajućih ortopedskih uložaka. Nakon provedene pedobarografske analize na elektronskoj platformi i to u stajanju i hodu pristupa se kompjuterskom dizajniranju individualnog ortopedskog uloška koji se potom izrađuje robotskom tehnikom od materijala različite tvrdoce. Ortopedskim uloškom korigiraju se sve registrirane deformacije u stražnjem, srednjem ili prednjem dijelu stopala, a ovisno o pojedinom sindromu prenaprezanja dodaju se i odredena povišenja, udubljenja odnosno rasterećenja stopala. Poznata je primjena ortopedskih uložaka u prevenciji i liječenju sindroma prenaprezanja na stopalu i to: plantarni fascitis, tendinitis dugog fleksora palca, tendinitis i entezitis prednjeg tibijalnog mišica, entezitis tetive kratkog peronealnog mišića, metatarzalgija, prednji sindrom sraza gornjeg nožnog zgloba, sindrom prenaprezanja Ahilove tetive, prijelom zamora metatarzalnih kostiju, prijelom zamora kosti tarzusa i sesamoiditis.

Posebno se ukazuje na značajb primjene ortopedskih uložaka i u liječenju ostalih sindroma prenaprezanja na donjem ekstremitetu kao što je patelarni tendinitis/tendinosis, sindrom trenja ilio tibijalnog traktusa. Zahvaljujući novoj tehnologiji u dijagnosticiranju statičkih i dinamičkih poremećaja stopala i novoj tehnologiji u izradi ortopedskih uložaka od različitih materijala, moguće je danas prevenirati i liječiti mnogobrojne sindrome prenaprezanja u području stopala i cijelog donjeg ekstremiteta.

Stopalo čovjeka, organ čovjećeg tijela tako čudesne i skladne arhitekture koji pokreće i nosi tijelo te amortizira udarac prikom kretnji, prilagodujući se svakoj podlozi, specifičan je organ karakterističan samo ljudskoj rasi. Konačno, čovjek je nogom u sportu i ratu postigao ono što nije mogla tehnika i strojevi. Stopalo čovjeka je posebne konstrukcije i karakteristično je samo za čovjeka, pa je Wood Jones rekao da stopalo čovjeku daje status ljudskog bića. Međutim, stopalo čovjeka još uvijek se nije u potpunosti hominiziralo, odnosno nije se u cijelosti prilagodilo dvonošcu, čovjeku bez obzira na tako dugi evolucijski put. Upravo zato stopalo čovjeka je itekako osjetljivo i vulnerabilno na razna preopterećenja civiliziranog čovjeka. To se osobito odnosi na preopterećenja u sportu. Pri tome su najbitnija tako zvana kontinuirana dugotrajna opterećenja kojih kumulativni efekt dovodi do sindroma preopterećenja ili sindroma prenaprezanja na svim strukturama stopala.

U prevenciji i lijećenju sindroma prenaprezanja na stopalu najznačajniju ulogu imaju odgovarajući ortopedski ulošci koji pomažu stopalu u održavanju njegove arhitektonike i funkcije.