Hallux valgus – najčešća deformacija stopala
2016-06-07 6:45Hallux valgus – najčešća deformacija stopala
Hallux valgus – najčešća deformacija stopala
Valgus deformacija palca stopala najčešća je deformacija na stopalu, a vjerojatno je i općenito najčešća deformacija mišićno-koštanog sistema današnjeg čovjeka. Radi se o iskrivljenju palca stopala u stranu, s ušiljenjem prednjeg dijela stopala i stvaranjem bolne koštane izbočine na unutarnjoj strani korijena palca. Naziv “hallux valgus” u stručnu upotrebu uveo je Carl Heuter 1871. godine i prvi je detaljno opisao ovu deformaciju.
Prirođena ili tokom života povećana gibljivost prve metatarzalne kosti stopala jedan je od uzroka razvoja valgusa palca. U tom slučaju prva metatarzalna kost se pod opterećenjem odmiče od ostalih kostiju i podiže, “napuštajući” svoj položaj najniže položene kosti prednjeg dijela stopala. Na taj način “urušava” se prednji svod stopala koji čine glavice metatarzalnih kostiju, stopalo se širi, a ispod glavice druge i treće metatarzalne kosti pojavljuje se natisak zbog povećanog opterećenja. Povišenjem pete cipele raste opterećenje na prednji dio stopala, osobito kod ljudi koji duže stoje ili hodaju te ako imaju povišenu tjelesnu težinu. Urušavanjem uzdužnog dijela stopala dolazi do širenja njegovog prednjeg dijela poput lepeze, a prsti zadržani u uskoj cipeli slabije su pomični radi tijesnog prostora, približavaju se i deformiraju.
Manja pokretljivost prstiju stopala i stopala u cjelini u uskoj i krutoj obući dovodi do slabljenja mišića stopala. Slabost mišićnog i vezivnog tkiva, u kombinaciji s povećanim i neodgovarajuće usmjerenim opterećenjem u regiji stopala dovode do daljnjeg urušavanja strukture prednjeg dijela stopala, iskrivljavanja palca i formiranja bolne izrasline (kvržice) s unutarnje strane stopala. Vjerojatno više udruženih uzroka dovodi do konačnog razvoja deformacije i njezinog ubrzanog povećavanja.
Halux valgus devet puta češće se javlja u žena u odnosu na muškarce, započinje u adolescentoj dobi te pospješen neadekvatnim uvjetima pri nošenju obuće brzo napreduje. Najčešće su smetnje u dobi 50-70 godina, a vrlo često javljaju se obostrano. Bol koja upućuje pacijenta ljekaru uzrokovana je rastezanjem tkiva prednjeg dijela stopala pri opterećenju, ali i iritacijom izbočine na bazi palca prilikom nošenja obuće. Nerijetko se javljaju ponavljajuće upala sluzne ovojnice (burze) na izbočenju (kvržici) s unutarnje strane korijena palca. Bolove može uzrokovati i oštećenje hrskavice zglobnih tijela kosti palca i prve metatarzalne kosti na koju se palac nastavlja. Kako deformacija napreduje, stopalo se sve više širi, palac se rotira i podvlači ispod drugih prstiju koji postupno također razvijaju deformacije (savijaju se, podvlače ili prelaze jedni preko drugih).
Procjena stupnja valgusa palca, te posljedično i odluka o vrsti liječenja koje valja poduzeti, postavlja se na temelju kliničkog pregleda, te radiološkog snimanja i mjerenja kuteva između kostiju palca i susjednih dijelova stopala. Na temelju položaja zgloba valja procjeniti stabilnost deformacije ili njezino nastojanje progresiji. U tu svrhu klinički pregled izvodi se u stajanju i hodu (opterećenje stopala) i u sjedenju ili ležanju. Promatra se stepen deformacije, iritiranost nadliježećih tkiva (upala burze na izbočenom dijelu), pokretljivost ili ukočenost palca, njegov položaj u odnosu na okolne kosti stopala, položaj i korektibilnost eventualno prisutne deformacije ostalih prstiju, stepen spuštenosti svodova stopala, pojava natisaka te intenzitet bolova i područje njihovog pojavljivanja pri pregledu. Radiološkim prikazom stopala mjeri se kut deformacije palca i kut otklona palca u odnosu na prvu metatarzalnu kost, usmjerenje zglobne plohe prve metatarzalne kosti, analizira se stupanj artroze (degenerativno oštećenje bazalnog zgloba palca) i stepen nepodudarnosti zglobnih tijela palca te odnos prema okolnim kostima. Radiološka mjerenja važna su u procjeni stepenaa deformacije te u donošenju odluke o vrsti operacijskog zahvata.
Najčešće se deformacije blažeg stepena u mlađih osoba mogu pokušati usporiti u razvoju. Preporuča se nošenje široke i udobne obuća, koja ne stvara pritisak na prste, nošenje obuće s nižom petom i korištenje podatne i gipke cipele koja stimulira mišićnu aktivnost malih mišića stopala. Takvu obuću najčešće u njezinoj funkcionalnosti ne prati i moderan dizajn, stoga je ovaj oblik prevencije i liječenja najčešće neuspješan u razdoblju kada ono ima smisla – među mlađim pacijentima. U starijoj populaciji koja lakše prihvaća odustajanje od modnih trendova, progresiju deformacije najčešće nije moguće zaustaviti, ali je odgovarajućim tipom obuće ipak moguće djelomično otkloniti bolne iritacije izbočenih i deformiranih dijelova stopala. Ne preporučuju se operacijske korekcije deformacije palca bez izraženijih bolova, a isključivo u svrhu estetskog učinka. Neoperacijsko liječenje ulošcima i različitim oblicima ortoza najčešće nije učinkovito. Dokazano je jedino da je razvoj deformacije valgusa palca stopala u sklopu reumatoidnog artritisa moguće usporiti funkcionalnim ortozama.
Postoji više od 150 različitih vrsta operacijskih zahvata od kojih su mnogi izvedenice sličnih zahvata. Među njima su zahvati koji se temelje na balansu mišića i ligamenata, osteotomije prve metatarzalne kosti, osteotomije proksimalne falange palca, resekcijske artroplastike, artrodeze i amputacije. Korekcijski zahvati uvijek trebaju imati za cilj korigirati funkcionalni nedostatak u prednjem dijelu stopala, u sve tri prostorne ravnine. Operacijskim liječenjem valgusa palca stopala nastoji se korigirati položaj palca te ukloniti bolnu izbočinu s unutarnje strane palca i provesti balans mekih tkiva stopala. Na taj način treba formirati gibljiv, čvrst bazalni zglob palca koji može nositi opterećenje i obavljati svoju funkciju u stajanju i hodu. Ovisno o stepenu deformacije, dobi pacijenta i stanju bazalnog zgloba palca, mogu se izvesti zahvati na mekom tkivu stopala, na prvoj metatarzalnoj kosti, na kosti palca ili kombinacija ovih zahvata.
Blaži stepenii deformacije valgusa palca mogu se u nekih bolesnika liječiti minimalno invazivnim postupcima, pri kojima se korekcija i presijecanje kosti vrše kroz mali otvor na koži uz korištenje radiološke kontrole tokom operacije. Fiksacija kosti u korigiranom položaju provodi se žicama, vijcima, pločicama i sl. Učvršćenje kosti je neophodno kako bi se postignuta korekcija deformacije zadržala u željenom položaju, pa isključuje korištenje drugih metoda relatovno neudobne imobilizacije (gips). Kao fiksacijski materijal danas se koriste posebno prilagođeni vijci izrađeni od titana, ili polimerni vijci koji se razgrađuju u tijelu. Takve implantate naknadno nakon operacije nije potrebno odstranjivati dodatnim operacijskim zahvatom. Nakon operacije pacijent boravi u bolnici jednu ili dvije noći kako bi se analgetskim postupcima uklonila bol. Prvih par dana nogu valja zadržavati u povišenom položaju. Povoj postavljen nakon operacije uklanja se nakon par dana i postavlja bandaža za palac i korigirane prste. Svi zahvati na kostima zahtijevaju određeno vrijeme cijeljenja kosti u korigiranom položaju. Nakon operacije pacijent hoda u posebno dizajniranoj cipeli u kojoj opterećuje stražnji dio stopala.
Ako je zahvat napravljen na prednjem dijelu prve metatarzalne kosti te čvrsto i stabilno fiksiran vijkom ili vijcima, tada je potrebno razdoblje od 4 tjedna nošenja navedene cipele. Ako se radi zahvatu na bazi prve metatarzalne kosti potrebno je nešto dulje razdoblje nošenja ove obuće. Šavovi se uklanjaju 2-3 tjedna nakon operacije. U periodu oporavka (ovisno o vrsti zahvata) pacijent treba dozirano opterećivati stražnji dio stopala, potom postupno cijelo stopalo uz istovremeno provođenje vježbi kojima se osigurava zadržavanje pokretljivosti zgloba. Puno opterećenje stopala pri stajanju i hodu moguće je tek kada kost potpuno zacijeli. Očekuje se potpun povratak svim aktivnostima kroz razdoblje od 3 do 4 mjeseca nakon operacije, kao i nošenje standardne obuće. Iako nije preporučljivo nositi trendovske cipele, ušiljene i s visokom petom, nakon uspješno izvedenog zahvata i to je moguće, no uz napomenu da se s nošenjem takve obuće riskira recidiviranje deformacije.
Često je pitanje pacijenata – hoće li se deformacija ponovno razviti ? Odgovor leži u stupnju deformacije koja je korigirana i vrsti operacijskog zahvata koji je proveden te postignutoj korekciji nakon dovršene rehabilitacije. Od iznimnog je značaja i ponašanje pacijenta nakon operacije kao i odabrana vrsta obuće koju pacijent koristi nakon operacije. Ne preporučuje se nositi uske cipele s visokom petom, već se preporučuje korištenje udobne, mekane i šire obuće s individualno izrađenim ortopedskim uloškom. Obzirom da je dio uzroka haluks valgusa osobna, genetska podloga pacijenta i građa vlastitog tkiva, sekundarnom prevencijom, postupcima nakon operacije, može se spriječiti ponovni razvoj deformacije.