Alergija je prekomjerna reakcija obrambenog sistema na inače neškodljive tvari. U kontaktu s tim tvarima obrambeni se sistem poremeti i dolazi do nepotrebnog i prekomjernog stvaranja protutijela. Alergeni su tvari koje izazivaju alergiju. U Svijetu 20 do 25 % osoba boluje od raznih vrsta alergije koje su u stalnom porastu. Pojavljuje se sezonski, obično u martu te ju uzrokuje cvjetni prah (pelud) drveća, trava i korova. Alergijski rinitis je najčešći oblik alergije od kojeg pati svaka deseta osoba. Alergen udahnemo, a reakcija se pojavi u obliku podražaja nosa, vodenastog iscjetka, začepljenog nosa, uzastopnog kihanja, crvenila i suzenja očiju, svrbeža u ždrijelu i ušima te opće razdražljivosti. Ako opisane tegobe traju cijelu godinu, uzrok može biti kućna prašina.

U zdravom organizmu antitijela štite ga od virusa, bakterija i infekcija. Kod alergičnih osoba imuni sistem pogrešno shvaća određeni alergen kao neprijatelja i počinje stvarati antitijela da se obrani od njih. Takva antitijela, koja se nazivaju immunoglobulin E (igE), vežu se za mastocite kojih ima u obilju pod površinom kože, u nosu, očima, plućima i gastrointestinalnom traktu. Kada antitijela IgE pronađu alergen, uhvate ga, izazivajući mastocite da stvaraju moćne kemikalije, uključujući histamin. To izaziva alergijsku reakciju. Alergijska reakcija može se dogoditi odmah ili nakon par sati poslije kontakta sa određenim alergenom. Alergijska reakcija može uzrokovati različite simptome.

Simptomi alergijske reakcije ovise o tome na kakav način alergen ulazi u tijelo. Naprimjer, pelud, koja se udiše kroz nos, obično uzrokuje simptome u nosu, očima, sinusima i grlu. Svima poznata reakcija na pelud je alergijski rinitis, ili peludna groznica. S druge strane, alergija na hranu najčešće uzrokuje probleme u stomaku i crijevima. Alergijske reakcije često se istovremeno pojavljuju na raznim dijelovima tijela. Simptomi alergije mogu varirati od blagih, do teških i po život opasnih.

Oni se mogu podijeliti ovisno o tome, na koje organe utječu. To su:

Koža: koprivnjača, ekcem i otekline lica
Dišne putove: nos (peludna groznica), grlo (otekline), pluća (kašalj, teško disanje, bronhospazm)
Gastrointestinalni sistem: mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev
Srčano-žilni sistem: osjećaj malaksalosti, slabost, bljedilo, nesvjestica

Simptomi alergije mogu biti lokalni – na primjer, otekline uzrokovane ubodom pčele, ili opći (proširene po cijelom tijelu). Anafilaksija je opća alergijska reakcija, koja zahvaća dišne puteve i/ili srčano-žilni sistem, kožu i/ili gastrointestinalni trakt.

Alergeni koji se prenose zrakom, su grinje, pelud, spore plijesni, dlake mačaka i psa. Udisanje ili dodir s takvim alergenom izazva osip, naticanje očiju, peludnu groznicu ili astmu. Takvi alergeni vrlo rijetko izazivaju anafilaksiju, a prehrambeni alergeni unose se sa hranom. Bilo koja vrsta hrane može izazvati alergijsku reakciju. Najčešći prehrambeni alergeni su jaja, kravlje mlijeko, kikiriki, soja, pšenica, sjemenke, riba i školjke. Alergija na hranu može izazvati lokalnu i opću alergijsku reakciju, uključujući i anafilaksiju. Drugi alergen – otrov insekata, na primjer pčela i osa, ulazi u tijelo kroz ubrizgavanje. Otrov svakog insekata je drugačiji, zato osoba alergična na otrov jednog insekata ne mora biti alergična na otrov drugog. Ubode insekata mogu izazvati lokalnu alergijsku reakciju koja ponekad traje i do nekoliko dana, ili opću izravnu reakciju, uključujući i anafilaksiju. Zbog toga što je otrov ubrizgan direktno u krv, reakcija može biti brza. Kod uboda pčele na mjestu uboda ostaje žalac sa otrovom. Da bi ste spriječili širenje otrova, odmah ga izvadite. Pokušajte da ga ne slomite. Lijekovi, kao klasični tako i biljni, također mogu izazvati alergijsku reakciju. Najčešći alergen je penicilin.

Već ste sigurno čuli, da klasična medicina alergiju ne liječi. Svi lijekovi za alergiju djeluju na takav način, da uklanjaju ili ublažavaju simptome alergije. Takvi lijekovi blokiraju reakciju imunog sistema, ili, u težim slučajevima, potiskuju rad cijelog imunog sistema uz pomoć lokalnih i sistemskih steroida. Iako takav pristup može pomoči, on nudi samo ublažavanje simptoma i ništa ne poduzima da bih riješio pravi uzrok bolesti. Pacijenti ovise o svojim lijekovima i pate od mnogih nuspojava. Najgore u svemu tom je, da pacijenti stalno potiskuju svoj imuni sistem, što još više pogoršava njihovo zdravstveno stanje.