Sindromi prenaprezanja sistema za kretanje na donjim ekstremitetima,a osobito na stopalu su česta pojava kod sportista i predstavljaju dijagnostički i terapijski problem. Među vanjskim faktorima uzroka nastanka sindroma prenaprezanja svakako su najznačajniji poremećaji biomehanike donjeg ekstremiteta i to opet prvenstveno poremećaj biomehanike samog stopala i njegove statičke i dinamičke funkcije.

U korekciji poremećene biomehanike stopala najznačajnija je primjena odgovarajućih ortopedskih uložaka. Nakon provedene pedobarografske analize na elektronskoj platformi i to u stajanju i hodu pristupa se kompjuterskom dizajniranju individualnog ortopedskog uloška koji se potom izraðuje robotskom tehnikom od materijala različite tvrdoće. Ortopedskim uloškom koriguju se sve registrovane deformacije u stražnjem, srednjem i/ili prednjem dijelu stopala, a zavisno od pojedinog sindroma prenaprezanja dodaju se i određena povišenja, udubljenja odnosno rasterećenja stopala. Opisana je primjena ortopedskih uložaka u prevenciji i liječenju sindroma prenaprezanja na stopalu, i to: plantarni fascitis, tendinitis dugog fleksora palca, tendinitis i entezitis prednjeg tibijalnog mišića, entezitis tetive kratkog peronealnog mišića, metatarzalgija, prednji sindrom sraza gornjeg nožnog zgloba, sindrom prenaprezanja Ahilove tetive, prelom zamora metatarzalnih kostiju, prelom zamora kosti tarzusa i sesamoiditis.

Posebno se ukazuje na značaj primjene ortopedskih uložaka i u liječenju ostalih sindroma prenaprezanja na donjem ekstremitetu kao što je patelarni tendinitis/tendinosis, sindrom trenja iliotibijalnog traktusa, itd. Zahvaljujući novoj tehnologiji u dijagnosticiranju statičkih i dinamičkih poremećaja stopala i novoj tehnologiji u izradi ortopedskih uložaka od različitih materijala moguće je danas prevenirati i liječiti mnogobrojne sindrome prenaprezanja u području stopala i cijelog donjeg ekstremiteta.

Za normalnu funkciju stopala, koja je vrlo složena u pojedinim fazama hoda, mora biti usklađen rad pojedinih skupina mišica uz slobodan opseg pokreta zglobova. Smanjenje funkcije, odnosno snage bilo koje grupe mišica dovodi do deformacije fizioloških svodova stopala, tj. spuštanja svodova stopala, jer dolazi do nesrazmjera između snage mišica i težine tijela.

Stopala kod velike većine sportista izložena su daleko većim statičkim i dinamičkim opterećenjima nego što je to slučaj u svakodnevnom životu i naravno da veća opterećenja, dovode do bržeg zamaranja mišića, a što u dužem vremenskom razdoblju dovodi i do promjena na strukturi kosti, samim mišicima i njihovim tetivama. Promjene na kostima, svezama, mišićima i tetivama uzrokovane spuštenim svodovima stopala se uglavnom manifestiraju kao klinički simptomi ili sindromi koji će se ranije pojaviti kod sportista koji već imaju spuštene svodove stopala u vrijeme početka sustavnog bavljenja sportom.

Najčešći simptomi su brže zamaranje mišića uz pojavu boli i grčeva što spada u tzv. akutne tegobe. Kod dugotrajnijeg preopterećenja stopala javljaju se tegobe druge vrste, tj. kronični sindromi ili sindromi prenaprezanja. Mogućnost ozlijeđivanja u području stopala i potkoljenice kod tih sportista je daleko veća.

Prevencija tegoba sa strane stopala može biti aktivna i pasivna. Aktivna prevencija se sastoji u jačanju pojedinih skupina mišica, a pasivna prevencija u korekciji statike, odnosno propisivanjem adekvatnih ortopedskih uložaka.

Ortopedski ulošci imaju značajnu funkciju u prevenciji i liječenju tegoba nastalih statičkim preopterećenjem stopala, a osobito su značajni u prevenciji i liječenju eventualno nastalih statičkih deformacija stopala.