Skolioza predstavlja svako iskrivljenje kičme gledano sprijeda ili straga u frontalnoj ravnini. Skolioza može biti izražena u desnu ili lijevu stranu, a može biti i obostrana, te tada nailazimo na dvije krivine. Prema broju krivina, mogu biti jednostruke i višestruke, a prema dijelu kičme mogu biti lumbalne, torakalne i torakolumbalne. Svaka zakrivljenost kičme ne znači nužno da postoji strukturalna deformacija, već se najčešće radi samo o lošem posturalnom držanju. Dugogodišnje loše posturalno držanje odnosno izlaganje krivom držanju može dovesti do pojave strukturalnih problema koje uključuju i deformaciju.

Današnji način života, sjedenje i nedovoljna fizička aktivnost sve češće kod mladih ljudi dovodi do različitih poteškoća koje dugoročno mogu prouzrokovati zdravstvene probleme. Jedan od tih problema je i pojava lošeg posturalnog držanja, a posljedično i pojava strukturalne skolioze. Skoliotična držanja najčešće započinju upravo usljed slabosti paravertebralnih mišića (mišića položenih uz kralježnicu), odnosno njihovog disbalansa kao i odnosa u snazi mišića leđa i trbušnog pojasa.

Najčešće dolazi do pojave iskrivljenja, odnosno strukturalnog zavoja na jednom djelu kičme i to iskrivljenje nazivamo primarnim zavojem, odnosno primarnom krivinom. Kako bi tijelo moglo izbalansirati primarnu krivinu ono se prilagođava i tada nastaje i sekundarna krivina koja je položena na suprotnu stranu od primarne. Tada kralježnica počinje izgledati kao slovo S.

Skolioza se kod djece javlja u 2-3 odsto u populaciji, a teže su deformacije znatno rjeđe. Kod djece sa skolizom primjećuje se asimetrija zdjelice, struka, ramena i ponekad otklon glave. Liječenje je najčešće konzervativno – kineziterapija i po potrebi korištenje ortoze ili steznika. Rijetko i operativno. Vježbe za skoliozu su individualne i odnose se na kombinaciju vježbi istezanja, jačanja pojedinih mišića i vježbe disanja.

Liječenje skolioze

Skolioza se može liječiti nezavisno od dobi i pola. Samo hrana bogata proteinima i ugljikohidratima daje rezultate u izgradnji jakih mišića (svježe voće i povrće, meso, najviše piletina, riba, jaja…). Spavanje treba biti isključivo na tvrdoj podlozi kako iskrivljenje kičme i deformacija rebara ne bi napredovali. Pod tvrdom podlogom podrazumijevamo isključivo dasku i spavanje na leđima. Iz jednostavnog razloga – tvrda podloga vrši pritisak na rebra da se dalje ne deformišu i samim time da se vraćaju u svoj fizioloski položaj. Tvrda podloga razbija spazam mišića i sprječava dalje napredovanje skolioze u svakom smislu. Spavanje na boku na bilo kakvoj podlozi takođe pospješuje progresivno napredovanje skolioze.

U zavisnosti od dobi, stepena iskrivljenja kičme i individualnim karakteristikama danas se primjenjuju različite metode liječenja. Za lakše skolioze koristi se kineziterapijski postupak, kod progredirajućih je potrebno nošenje korektivnog steznika, a kod najtežih oblika provodi se hirurški zahvat.

Kineziterapijska istraživanja pokazuju da je sistemskim vježbanjem moguće ostvariti pozitivan utjecaj na čitav niz dimenzija psihosomatskog sistema. Jednako je važno koristiti vježbe kao prevenciju lošeg držanja, dalje progresije u skoliozu ali i podloge za zdrav razvoj mišićno-koštanog sistema kao i osnovu za stvaranje dobrih posturalnih navika pri sjedenju, stajanju i hodanju. Bez obzira na koji se način kineziterapija primjenjuje, ona mora biti posebno planirana i programirana za svakog pojedinačno.