Jane je rođena u Keniji, a djeca poput nje tamo nemaju nikakve šanse. Ostavljena je u sirotištu Mali dom koji vodi hrvatski misionar, fra Miro Babić, a u kojem inače završavaju djeca s invaliditetom, kao i djeca s posebnim potrebama. Kada je krenula u školu, umjesto proteze Jane je dobila cijev omotanu kartonom. Njezinu snimku na Facebooku vidio je jedan bračni par iz Hrvatske. Odlučni su pomoći Jane da dobije pravu protezu, ali ono što tek planiraju za svu djecu iz sirotišta vrijedno je divljenja.

Jednu od milion objava na društvenim mrežama ugledale su prave oči. One koje znaju što to znači biti zarobljenik vlastitog tijela.
‘Iz kartona, žica i plastike su napravili kao neku produženu cijev i sad je ta mala djevojčica u tu cijev gurnula tu malu nogu koja je puno kraća i s time hodala – znači ne može je sklopiti ne može s tim sjediti’, pojašnjava Karl Schmidt koji jako dobro zna što znači kretanje. I sam u kolicima, poslovni čovjek koji je uspio u životu usprkos svemu, postao je anđeo čuvar ove djevojčice. Fra Miro Babić pojašnjava kako je Jane jedno specifično dijete. ‘Ona je došla iz izbjegličkog kampa ovdje u blizini, mama se o njoj nije mogla brinuti i imala je problema s nogom. Jane ima pola noge, tako je rođena.’

Mali dom je naziv sirotišta u donjoj Subukiji u Keniji, a vodi ga najmlađi hrvatski misionar fra Miro Babić. Čovjek koji je slučajno čitajući misionarski časopis odlučio postati upravo to. Dobio je dozvolu za misiju, maštao je o pomaganju u prašumama Amazonije. Ali ponuda za misiju odnosila se samo na Afriku. Bilo je uzmi ili ostavi. I uzeo je. Tek kada je tamo stigao otkrio kako njegovo ime Miro na jezicima plemena u Istočnoj africi znači upravo Čovjek iz Afrike.

Afrikanca iz Bugojna, kako sam sebe naziva, kontaktirali su Ivana i Karl nakon što su vidjeli Jane na Facebook stranicama Malog doma. Htjeli su najboljoj učenici u razredu pokloniti novu protezu.

Žive na relaciji Njemačka – Dubai – Hrvatska. Vječno su na putu jer vrlo uspješno vode kompaniju koja izrađuje – upravo ortopedska pomagala. Želi im pomoći da se jedan dan zaposle. Ali za početak – pružiti ono osnovno. Jer tamo kupaonica nema, a djeca s invaliditetom nemaju ni – toalet.

Izraditi protezu kao prvi korak nije bilo lako jer svaki invaliditet nije jednak. Proteza mora dobro sjesti pa je zato protetičar Željko Nuić dobio zadatak da uzme mjere na drugom kraju svijeta.

‘Ona je bila dosta sramežljiva, nije htjela niti pričati sa mnom, samo je slušala što mora napraviti, tako da je jedna preslatka djevojčica’, kaže Željko dodajući da ga ništa nije moglo pripremiti na to što je doživio tamo.
Jane sada tek uči pravilno hodati u protezi made in Croatia – napravljenoj po njenoj mjeri. Ovo su njeni prvi koraci s novom protezom. Leđa su joj iskrivljena jer je do prvog razreda samo skakutala na jednoj nozi, a i kada je dobila cijev umjesto proteze dodatno je iskrivila držanje. On ima plan – uz pomoć bilo koga ko se želi priključiti, osigurati im obrazovanje kako bi jedan dan bili, kako kaže, kompletni ljudi koji mogu pomagati svojoj zajednici svojim znanjem.

Save