Riječ inkontinencija dolazi od latinske riječi incontinens, koja doslovno znači ‘ne moći zadržati’. Korištenjem te riječi mislimo na nehotični gubitak mokraće i/ili stolice.

Danas medicina na inkontinenciju gleda kao na problem kojeg bi pacijent trebao postati svjestan kako bi se s njime borio. Vrlo često, osobito ako je riječ o laganoj inkontinenciji, inkontinentne osobe ne žele priznati da imaju problem. Pokušavaju to same riješiti, ne traže savjet obitelji ili liječnika, što može dovesti do pogoršanja stanja.

Inkontinencija može prouzročiti mnogo poteškoća u svakodnevnom životu; takozvana slabost mjehura može dovesti do emocionalne nestabilnosti, poremećaja spavanja te socijalnih problema – ograničavanja aktivnosti kao što su odlazak u kupovinu, putovanja, aktivan profesionalni život ili aktivno provođenje slobodnog vremena.

Uobičajeno je stajalište da je inkontinencija prirodna posljedica starenja i da je tipična za starije ljude. Stvarno, inkontinentno je mnogo ljudi starije dobi, ali jednako tako i mnogo mlađih ljudi ima isti problem. Mnogo je čimbenika koji mogu do toga dovesti. To su, na primjer, hormonalni poremećaji, veći broj poroda, kirurški zahvati unutar zdjelice, uzimanje nekih vrsta lijekova, povrede živčanog ili mišićnog sistemaa ili mentalni poremećaji.

Inkontinencija se ne tiče samo starijih osoba, već se može pojaviti kod ljudi različite dobi i spola.

Inkontinencija se može liječiti farmakološki ili kirurški, no takav tretman nije uvijek moguć – to ovisi o tome što je uzrok problema.

Iz tog je razloga, bez obzira na mjere koje poduzima ljekar, važno korištenje pomoćnih metoda – treba održavati uravnoteženu prehranu, pravilnu svakodnevnu higijenu, pokušati prilagoditi svoju najbližu okolinu, redovito vježbati i trenirati mjehur.