Tržište je preplavljeno različitim izvorima šećera, pa je ponekad teško odlučiti se za najbolju moguću varijantu. Nutricionisti i fitness treneri se slažu da bi dnevno trebalo unositi minimalne količine šećera, odnosno da bi namirnice bogate šećerom trebale sadržavati tek 10 do 15 posto hrane koju unosimo u organizam. Znate li što je najbolji izvor sladila za vašu kavu? Donosimo vam ljestvicu šećernog zdravlja od najzdravijih varijanti prema onim manje korisnima za tijelo.

1. Stevija
Stevija je zdrav i prirodan zaslađivač koji se dobiva preradom lišća istoimene biljke što potječe iz Paragvaja. Ono je čak trideset puta slađe od šećerne repice koje se koristi za tradicionalnu proizvodnju kristalnog šećera.

ZA: Prirodan izvor ‘slatkoće’ koji nema kalorija, ne potiče stvaranje karijesa i koji ne podiže razinu glukoze u krvi pa se preporučuje i dijabetičarima, te osobama koji su na dijeti.
PROTIV: Ostavlja robustan okus u ustima nakon konzumacije na koji se treba naviknuti. Pretjerivanje sa stevijom može povećati želju za slatkim.

2. Med
Med je gusti sok što ga pčele medarice rade od cvjetnog nektara. Postoji nekoliko desetaka različitih vrsta meda s obzirom na izvor nektara (npr. bagremov, cvjetni, livadni, kaduljin …), ali i konzistenciji ploda.

ZA: Med je odličan izvor vitamina i minerala, a krasi ga jaki antibakterijska svojstva koja umiruje upaljeno grlo, nadraženi želudac i cjelokupni probavni sistemv. Prava je imunitetna bomba.
PROTIV: Nutricionisti ga promatraju više kao kompletnu namirnicu, nego kao izvor sladila. Ne čudi stoga što je riječ i o iznimno kaloričnoj namirnici – u jednoj žlici meda nalazi se oko šezdeset kalorija.

3. Kokosov šećer
Kokosov šećer se dobiva iz biljnog soka kokosovih cvjetnih pupova, koje se potom suši na visokim temperaturama i zbog kojeg ima tamniju boju poput smeđeg šećera.

ZA: Bogat izvor minerala (osobito željeza i magnezija) s niskim glikemijskim indeksom koji se preporučuje i dijabetičarima.
PROTIV: Riječ je o kaloričnom zaslađivaču, koji se nalazi u rangu meda.

4. Agava sirup
Ovaj prirodni zaslađivač koji se dobiva iz južnoameričkog kaktusa nazivaju još medena vodica. Slađi je i rjeđi od meda pa se koristi u vrlo malim količinama.

ZA: Prilagođen upotrebi dijabetičara i osoba osjetljivih na šećer jer ima niski glikemijski indeks.
PROTIV: Kalorijska bombica s kojom treba pažljivo ako držite dijetu.

5. Smeđi šećer
Proizvod koji se dobiva djelomičnim rafiniranjem šećerne trske zbog čega ima tamniju boju od klasičnog rafiniranog šećera. Karakterizira ga vlažnost i ljepljivost.

ZA: Tokom procesa izrade u proizvodu djelomično ostaju neki minerali i hranjive tvari zbog čega je zdraviji izbor za zaslađivanje od bijelog šećera.
PROTIV: Na tržištu se nalazi dosta ‘lažnjaka’ koji su zapravo samo obojani bijeli šećeri. Pravi smeđi šećer podložan je grudanju, što usporava primjenu u kućanstvu.

6. Kristalizirani bijeli šećer
Bijeli šećer je proizvod rafiniranja šećerne repe i šećerne trske. Karakterizira ga iznimna slatkoća i snježno bijela boja kristalića.

ZA: Niska cijena, široka dostupnost i jednostavna primjenjivost u korištenju omogućava jednostavnije korištenje u pripremi svih vrsti jela i napitaka.
PROTIV: Ima visok glikemijski indeks, ne sadrži hranjive tvari, potiče stvaranje karijesa i te izaziva debljanje.

7. Umjetni zaslađivači
Sukraloza, aspartam, sorbitol, ciklamat i manitol samo su neke vrste umjetnih zaslađivača koji se sintetiziraju industrijskim putom, a koje su dostupne na tržištu u obliku tekućina, praškova ili tabletica.

ZA: Imaju okus vrlo sličan šećeru bez da sadrže saharozu, a sadrže i minimalnu količinu kalorija.
PROTIV: S obzirom da se sintetiziraju kemijskim putom njihov dugotrajan učinak na tijelo nije dovoljno istraženo i ispitano.

IZVOR: Zadovoljna.hr